Tamo negdje…

Covjekov zivot je kratak. Isuvise. Opcepoznata cinjenica…   Imao je 19 godina kad je odlucio reci zbogom. Kuci, obitelji, prijateljima, bogu, narodu. Reci zbogom svemu. Htio je da ode. Negdje. Kad zelimo da idemo, zar je i bitno gdje? Mislio je da tamo negdje, u bijelom svijetu postoji sreca. Postoji oblak ispod kojeg mora stati…

Nastavi čitanje →

bog… part 2

O boze, daj mi crni mercedes sa registracijom malom.. Da sebe konacno mogu da smatram zvanicnom budalom… O boze, daj mi crni mercedes s najmanje sestero vrata, da mirno tresem svoju havanu u pepeljaru od zlata… Napolju djaci i zastavice, i narod pritisnut mukom, sa zadnjeg sedista ne vidim nista, samo odmahujem rukom… O boze!…

Nastavi čitanje →

bog.. part 1

Osjetim boga negdje u blizini. Koliko god se trudio da svoje agnosticke ideale drzim tu negdje, naprijed, ne ide. Osjetim ga. Smrdi mi na krv miliona neduznih… Nastavit cu o ovome…  Boze, drzi se! Toliko toga imam protiv tebe… Ili mi daj mnogo love, ili pripremi dobrog advokata.. Najebaces stari…

Nastavi čitanje →